Bosanci, pod ovim znakom ujedinite narod u državi Bosni i iz društva potisnite trostruki ultranacionalizam – još nazadniju ideologiju od komunističke. Simbol je iz lične arhive i slobodan je za svrsishodnu upotrebu.www.bosliterni.ba
Bosna ima svoju veličanstvenu prošlost, koju etnonacionalisti nastoje izbrisati, nestabilnu sadašnjost u razdoblju konstitutivnog klerofašizma i kroz to neizvjesnu budućnost. Trostruki etnonacionalizam u ovakvoj Dejtoniji zlo je protiv kojeg su Bosanci prilično nemoćni jer nemaju političkih prava niti svoje političke organizacije.
Dotle su čuvari bosanskog čvora dejtonske ludačke košulje, koja je nabačena na Bosnu, veoma aktivni, brutalni, nepopustljivi i neumoljivi.
Piše: Hamza Hamzabegović
Danas, 18. novembra 2025. godine, navršava se 35 godina vladavine trostrukog konstitutivnog etnonacionalizma, kojeg čine sunitski monoteisti, ortodoksni monoteisti, katolički monoteisti, poredano po veličini vjerskog korpusa. Takozvani ostali, među kojima su i Bosanci, nemaju političkih prava u apsurdnoj Dejtoniji.
Dakle, prije 35 godina, na dan 18. novembar 1990. godine, održani su prvi, navodno demokratski, izbori u Bosni. Tada je bosanski narod, omamljen svećeničkim magijama, izabrao razarače svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Nisu to bili demokratski višepartijski izbori prema civilnim normama nego dobro pripremljena manipulacija izborima.
Na državne položaje došli su pobožni lopovi, koji su kao od šale opljačkali narodnu imovinu naslijeđenu od komunista. I niko zbog toga nije odgovarao, ni pravno ni moralno. Spretno su instalirali svoje pravosuđe, koje pravnom akrobatikom objašnjava da pobožni vjernici imaju pravo oduzimati i prisvajati imovinu svakom inovjeraniku, bezbožniku i heretiku. Naravno, o takvim zlodjelima sud donose svećenici.
Teško je očekivati da će kod pobožnog političara i njegovog svećenika, koji žive u lopovluku i od prevare naroda, jednostavno doći do katarze. Bilo bi to moralno prečišćavanje duše i odricanje neodoljive strasti laganja i obmane naroda radi sticanja materijalne koristi. Praktično, nemoguća stvar u Dejtoniji, gdje vladaju ultranacionalistički konstitutivci.
Etnonacionalisti kroz svoja revolucionarna prava na kriminal pojedoše bosanskom narodu sadašnjost kao arhajski skakavci egipatske usjeve, dok istovremeno svojim nemarom otežavaju napredak u budućnost.
U okviru dejtonske apsurdnosti država Bosna nema validnih paragrafa kojima bi mogla štititi svoju egzistenciju, a i svojih stanovnika.
Etnomangupi su pronevjerom investicija doveli državu do prosjačkog štapa. Država je u bijedi. Bosna leži u agoniji. I da nije Europske unije već je davnih dana ne bi bilo. Doduše, i mi Bosanci, mada je narodna snaga prilično slaba u postkomunističkom klerofašističkom uređenju, pokušavamo, bar oni hrabriji, da se suprotstavimo podjeli na tri vjerska distrikta.
I nadalje etnoprevaranti naroda manipuliraju izborima. Pravosuđe i javno tužilaštvo su igračke u rukama pobožnih ultranacionalista. Svrgavaju ih ili postavljaju kako im kad paše za određenu priliku i namjenu.
Dejtonija je simbol trostrukog nepoštenja i korupcije. A konstitutivnost je simbol trostruke etničke mržnje. Bosansko stanovništvo treba početi najozbiljnije razmišljati o tome kako da se zauvijek riješi ove trostruke napasti, to jeste Dejtonije i njenog konstitutivnog idiotizma.
Bosanci imaju više nego dovoljno obrazovanih ljudi koji su svjesni toga šta je uređeno civilno društvo. Ono je uglavnom bez korupcije, bez svećeničkog tutorstva i njihove krvožedne inkvizicije, ali i bez soljenja pameti ljudima.
I dalje je glavni cilj postkomunističkih etnofašista raskidanje države na tri vjerska distrikta: sunitski, ortodoksni, katolički. Zarad tog pobožni političari neprekidno blokiraju potrebne reforme i sve što ljudski razum očekuje.
Zasad je Europska unija protiv uništenja države, naravno i Bosanci kojih je u državi apsolutna većina, ali se njihovi glasovi ne broje jer su diskriminirani, a Centralna izborna komisija kriminogena.
To pak etnofašiste ne zanima. Dejtonija je raj za kriminalce svake vrste. Zato je država Bosna daleko od civilnog prakticiranja demokratije – jedan čovjek jedan glas, ili: pravo jednog čovjeka ograničeno je pravom drugog čovjeka. To je normalna praksa u funkcionirajućim civilnim društvima, dotle je tako nešta u Dejtoniji samo privid fatamorgane.
Uprkos političkoj nemoći, Bosanci ipak pokušavaju da spasu svoju matičnu državu od troglave konstitutivne aždahe koja želi da je uništi kao da nikad nije ni postojala.
Njihova Centralna izborna komisija brine se o tome da na položajima ostaju navodno najpobožniji ultraši, kojima je kriminal instrument politike. Komisija permanentno manipulira svim izborima, od onih prvih pa sve do ovih zadnjih, a to će zasigurno raditi i ubuduće. I nigdje na vidiku viteza bez straha i mane na bijelom konju, koji bi se žestoko suprotstavio troglavoj aždahi, kojoj zasad niko ništa ne može.
Brisanje bosanske prošlosti počelo je daleko prije nego što su tri klerofašistička demona potpisala Dejtonski sporazum. Poslije toga je nastala ova konstitutivna Dejtonija s pravom na kriminal pobožne elite.
Otpočelo je kreteniziranje bosansko stanovništvo do srži. Tako klerofašisti izmišljaju prošlost koja se u stvarnosti nikad nije tako dogodila.
Jedan od najuvaženijih ideologa ovog postkomunističkog uređenja Bosne bio je akademik Muhamed Filipović, veoma nadaren stručnjak za obmanu naroda. Njegova bajka o osvajanju bosanskog prostora od strane Turkijskog Sultanata spada u red apsurdnih priča koje su prihvaćene kao historijska činjenica kod etničkih kvazistručnjaka.
Dakle, kad je turkijski sultan Mehmed Osvajač stigao u Bosnu i usmjerio prema Sarajevu, na Miljackoj su ga sačekali bogumilski prvaci. Oni su, ispoljavajući znake dobrodošlice, na Kozijoj ćupriji, mostu u gornjem toku Miljacke, predali sultanu svoj starješinski štap i time ga priznali za svog vrhovnog vladara. Tako je sultan bez ikakve borbe i krvoprolića preuzeo taj prostor. A pošto su bili bosi, sultan ih je prozvao Bosancima i njihov prostor Bosna.
Dubravko Lovrenović: Sultan je ratnim aktivnostima okupirao Kraljevstvo Bosna i tom prilikom je pogubio bosanskog kralja. Nikakvih bogumila nije bilo.
Narednu apsurdnu priču servirao je Noel Malcolm, kod klerofašista veoma uvažen stručnjak.
Naime, pleme Hrvata se sa svojim kraljem doselilo iz Irana na Balkan. Bez ratnih aktivnosti zaposjelo je cijeli prostor. Tako su sve slavenske etnije na Balkanu nastale raspadanjem tog ondašnjeg hrvatskog korpusa. Kroz taj proces evolucije proizašla je i Bosna, dok su Bosanci prijašnji Hrvati. A kako su drugi Slaveni nastali s tim nazivom, recimo Česi ili Rusi, to nije ni važno. Noel Malcolm briše bosansku prošlost u ime klerofašista, a ne onih drugih Slavena.
Walter Pohl: Nije bilo nikakve seobe Slavena, pa ni Hrvata, jer je postojala avarska država Avarski Kaganat na prostoru istočne Europe, pa i Balkana.
Hamza Hamzabegović: Putem takozvane simbioze avarske konjice i slavenske pješadije u Avarskom Kaganatu došlo je do fenomena slavizacije istočne Europe, pa i Balkana. Dakle, nije bilo popunjavanja istočne Europe kroz doseljavanje Slavena, već fenomenom slavizacije domicilnog stanovništva. Taj proces je teško objasniti, a još teže shvatiti.
I što su priče apsurdnije, to su kod priprostog naroda prihvatljivije pošto prianjaju uz ljudsku dušu.
Naredna priča je apsolutni hit i ima historijskog značaja, čak epohalnog. Kako izgleda, bila je inicijalna kapisla za globalno rušenje komunističkih sistema i uništenje komunističke Jugoslavije. Posljedice tog historijskog potresa osjećaju se još i danas po Europi, na Balkanu, pa i u državi Bosni.
Još dok je komunističko crvenilo svojom žestinom spaljivalo kod ljudi i samu pomisao na slobodne višepartijske demokratske izbore, u bosanskim gudurama se održavao znameniti skup svećenika. Oni su se tu, na jednom velikom proplanku, sklonili od komunističke tajne službe zvane udba. Svećenici su vijećali kako da sruše komunističko uređenje. Odatle su ushićenim molitvama vapili Bogu iza glasa da im pomogne u rušenju mrskog sistema bezbožnih komunista.
I gle čuda! Poput iskusnog letača u wingsuit odijelu doletjela je Sveta Marija, supruga vrhovnog Boga, čiji je zajednički sin Isus Krist, na taj skup. Zrakom je prejedrila preko Italije i Jadranskog mora te prizemljila s blagim šumom u ondašnjoj Jugoslaviji među bosanska brda. Kad je odložila leteće odijelo, prikazala se svećenicima u opremi prelijepe Šokice. E, kako su joj se svećenici obradovali kad im je objasnila ko je i da ju je vrhovni Bog, njen suprug, poslao na ovaj skup uslišavši njihove molitve.
Tada je svećenicima Sveta Marija prenijela odredbe svog muža, dakle vrhovnog Boga, i najavila novu sudbinu čovječanstva bez komunista i ostale bezbožne bagre.
Te odredbe svećenici su dugo čuvali u strogoj tajnosti. Međutim, njihovi brojni vozači, koji su ih dovezli na to odredište, stajali su ili sjedili iza obližnjeg grmlja. Sve su čuli i vidjeli. I, ljudi kao ljudi, šoferi su počeli prepričavati tu historijsku senzaciju, svaki na svoj način i prema svom utisku.
Više ni svećenici nisu htjeli šutjeti o tome. U ozbiljnom tonu iznosili su nove Božije odredbe, koje im je prenijela njegova supruga, dakle Sveta Marija.
To je ovdje sakupljeno u vidu dekreta:
Srušite sva komunistička i ostala bezbožna uređenja. Počnite najprije od komunističke Jugoslavije. Preuzmite sva njihova bogatstva silom ili milom. Sve će to onda biti vaše.
Spasite ljude koje bezbožni demoni vode stranputicom neznaboštva, bar one koji se dadu spasiti.
Preobrazite komuniste u pobožne monoteiste, također i ostale heretike. To će vam biti od velike koristi pri preuzimanju vlasti.
Ko se bude tome suprotstavljao, svejedno ko je, uništite ga vatrom i ognjem i vašim modernim oružjem. Neka svako zna da je Božija moć vječna i nepobjediva. Koga god ubili, odmah prisvojite njegovo imanje.
Preuzmite sve što je komunističko u svoje ruke. Ko se bude tome protivio, on je neprijatelj Boga. I njega uništite.
Srušite sve što su inovjernici, bezbožnici i heretici izgradili jer je haram. Na tim ruševinama podignite nove objekte – sve u skladu s vjerskim normama.
Gradite svoje bogomolje po cijeloj državi. Postavljajte vjerske objekte svukuda, u inat njima. Ako treba, i u komunističke parkove, pa i na ulice. Neka smeta toj bagri prilikom hodanja.
Da biste bili u stanju da ostvarite te Božije odredbe, Bog vam šalje trostruko, pa i četverostruko više čarobne energije. Ne popuštajte u svojoj namjeri pa makar uništili sve postojeće.
Ako ne uspijete poubijati sve bezbožnike, onda ih rastjerajte. Neka samo pobožni ljudi imaju prostora za širenje.
I na kraju, dragi naši svećenici, borba za vjeru nije nikakvo zlodjelo.
Hereza je neprijatelj vjere i vi je morate uništiti. A ako neki civilni fanatik kaže da je prečišćavanje vjerskog korpusa od bezbožne primjese kriminal, trebate i njega ubiti. Nije se šaliti sa Božijim odredbama.
O, kako su poslije toga svećenici, puni negativne energije, marljivo preobražavali komuniste u klerofašiste te ih uključivali u svoje korpuse. Pri tome su tvrdoglave jarce pretvarali u krvožedne sotone. Običan čovjek se samo čudom čudio kud nestadoše komunisti. Kao da su u zemlju propali. To će klerofašistima donijeti neslućene prednosti, a bosanskom narodu naredno krvoproliće.
Tako su poslije montiranih izbora monoteistički smutljivci odveli narod stranputicom, pravo u konstitutivne ratove. Svaka ta grupa je modelirala sebi Boga po svom ukusu. I svaki taj Bog je, silom prilika, pravdao sva njihova zlodjela počinjena nad bespomoćnim ljudima u njegovo ime. Tri Boga – tri monoteistička zla.
Urlali su klerofašisti molitve pri vršenju krvavih zlodjela u konstitutivnim ratovima u Bosni, svaki svom monoteističkom Bogu po svom običaju.
Ipak, mi ne možemo okriviti ta tri klerofašistička Boga ni za šta. Oni ne naređuju nikome ništa. To čine ljudi, svejedno kako ih ko nazivao.
Bosanci su osjetili gorčinu zla svakog terorističkog jednoumlja: komunističkog, sunitskog, ortodoksnog i katoličkog. Nadmetali su se i nadmeću se i dan-danas ko će bolje soliti pamet ljudima maštovitim izmišljotinama. Time pravdaju najkrvavija zlodjela svojih vojnih formacija.
Jedan od najvećih slavenskih heretika i pristalica bistrog uma Jan Hus govorio je i ponavljao: „Čovjek ne živi od molitve svetim bićima, već od posla svojih ruku.“ Bila je to epohalna pobuna ljudske svijesti. Zarad toga su ga radikalni svećenici osudili na smrt. Naime, samo oni imaju pravo da određuju šta jeste, a šta nije. Njihova inkvizicija ga je zavezala za stub srama i spalila na lomači, zajedno s njegovim knjigama.
U sudaru različitih mišljenja, bosanska hereza smatra da nijedan monoteistički Bog nema svoje fizičke veličine: svaki duhovni Bog nalazi se u svećenikovim fantazmama i u ljudskim glavama. On nema ni supruge ni djece. Božije odredbe modeliraju svećenici prema svojim potrebama ili namjenama.
Uprkos tome, vjerovanje u Boga je snaga koja je mijenjala i oblikovala svijet. Možda je drugdje bilo pozitivno, ali u Bosni su se tri monoteizma izopačila u tri duhovna zla. Sa svojim inkvizicijama su se nadmetali u organiziranom kriminalu, lopovluku i u nanošenju svakakvog zla stanovništvu.
Cijepanje bosanske duše kroz krvavo prečišćavanje vjerskog korpusa od bezbožne primjese bio je bol nad bolovima. Mučnina ove strahote reflektira se kao gorčina čemera u kratkoj priči Mustafe Smajlovića „Pomirenje“.
Ne donesoše klerofašisti nikakve radosti ili veselja bosanskom narodu, već samo jad i belaj, stravu i užas, tugu i žalost, bijedu i siromaštvo. U konstitutivnim ratovima u Bosni ubijali su i po tri hiljade bosanskog stanovništva za jedan dan.
Prema ideolozima klerofašizma razlozi su opravdani: Bosna je živa hereza, a monoteističke odredbe nalažu uništenje hereze. Sudionicima u borbi za čistu vjeru dozvoljeno je da prisvajaju njihova imanja i time nadomire svoje utrošeno vrijeme. Osim toga, Bosna nikad nije bila država niti je ikad bilo Bosanaca. Čak je i Sveta Marija prenijela Božije odredbe da se, između ostalog, potpuno razori komunistička Jugoslavija. A da se Bosna raskine na tri monoteistička distrikta i tako uništi kao da je nikad nije ni bilo, svećenici su naknadno dodali uz to.
Jugoslavije više nema. Komunistička uređenja u Europi su iščezla. A umjesto komunističke ideologije nastupio je postkomunistički klerofašizam, još veća opasnost po narod, kroz idealiziranje međuljudske mržnje.
Suočeni sa ovakvim tvrdokornim klerofašističkim trostrukim zlom, trebali bi i Bosanci i Bosanke sebi modelirati Boga prema svojim optimističnim vizijama.
Bosanski Bog bi trebao imati pozitivnu energiju i biti jednako pravedan prema svim ljudima. Naravno, priznavao bi egzistenciju Bosanaca, a brojne stećke kao svjedočanstvo bosanstva, pa i znamenitu bosansku povijest. Jeste da je opora, ali je bosanska i dokaziva je bez ikakvih teškoća i dodatnih fantazmi.
Također bi trebao posavjetovati Bosanke i Bosance kako da pošteno žive od posla svojih ruku. Dakle, trebaju koristiti pamet i znanje stečeno kroz školovanje, načitanost i snalažljivost kroz životna iskustva.
Za ovu ideju mogli bi uzeti termin moral. Na to bi dodali nastavak iz arhajskog govora –ios. Još dodamo veliko M na početku i imamo pojam Moralios. Kakve bi vrline trebao imati ovaj glas razuma, neka zasad ostane po strani.
A kakve argumente i sugestije bi Moralios trebao ponuditi Bosancima da sačuvaju svoje dostojanstvo, bosanstvo i državu Bosnu, možemo ovdje navesti:
Dragi moji Bosanci, vaša Bosna je postojala u srednjem vijeku. Bosanke i Bosanci su bili njeni stanovnici. To je polazni argumet za izgradnju vašeg civilnog društva u državi Bosni.
Srednjovjekovni Bosanci su bili vrijedni ljudi. Ugledajte se na njih. Svjedočanstvo bosanstva su njihovi brojni nadgrobni spomenici, takozvani stećci. To je vaš najvažniji politički i moralni argument.
Branite se od klerofašističkog zla. Zalažite se za civilno uređenje društva. Ne dozvolite postkomunističkim šarlatanima da vam ispiraju pamet i uništavaju vašu slavnu prošlost. Etnički demoni su izuzetno podmukli i veoma opasni. Svjedočanstva njihove krvožedne ideologije su brojna groblja poubijanog bosanskog stanovništva u konstitutivnim ratovima. Sve groblje do groblja.
Prevaziđite strah od njihove vjerske inkvizicije. To nema ništa s vjerom ili Božijom kazom, već je to organizirani kriminal. Postkomunističke vjerske inkvizicije nanijele su bosanskom življu nenadoknadive štete. Potisnite ih iz politike.
Bosanci, znajte: U demokratiji je jedan čovjek jedan glas A i O demokratije. Tvoj glas treba da važi na teritoriji cijele države. Ako to nije tako, onda je to samo simuliranje, a ne prakticiranje demokratije. Kad ultraši, svaki u svom ćošku, broje svojim političarima glasove, a tvoj ne ubrajaju ni u šta, to onda nisu izbori civilnog karaktera. To je pravna akrobatika Centralne izborne komisije i driblanje naroda.
E, dragi moji Bosanci, pošto se vi plašite rata i krvave revolucije, teško vam je dati savjet kako da odriješite bosanski čvor dejtonske ludačke košulje. Čak ne znate ni ko su čuvari tog bosanskog čvora. Klerofašisti? Etnopolitičari? Visoki međunarodni predstavnik? Jedno zlo vuče ono drugo. Tako su isprepleteni jedno s drugim da se više ne mogu ni razlikovati.
Jedino je sigurno: Ako ne iznađete medel kako da prevaziđete klerofašističku Dejtoniju, budućnost države Bosne je neizvjesna, pa i vašeg bosanstva, a i vaša. Eto, rastjeruju vas kao da se nalazite u zijanu na njihovim privatnim imanjima.
Morate ubjeđivati i sebe i druge: Država Bosna pripada stanovnicima Bosne. Zato sunitski ultraši s katoličkim ultrašima nisu imali nikakvog prava da poklone pola države ortodoksnim ultrašima, dakle svojoj braći po kriminalu. To je anarhija. Najveći kriminal. Niti su jedni imali pravo da poklanjaju niti oni drugi da prihvataju takav nelogičan poklon. Licemjerstvo i demagogija klerofašista je nepronicljiva.
Klerofašisti žele raskinuti Bosnu na tri vjerske distrikta. Trebate se suprotstavljati toj razornoj energiji. Osnujte svoju civilnu partiju Bosanaca. Trebate s pravom tražiti od relevantnih subjekata da vam obezbijede političku snagu kroz civilno demokratsko shvatanje jedan čovjek jedan glas. Vaš jedan glas treba da važi na cijeloj teritoriji države. Sasvim je jasno da je ideologija jedan čovjek – jedan glas daleko povoljnija od ideologije jedan čovjek – jedna puška.
I na kraju, dragi moji Bosanci, to vam kaže vaš Moralios: Ako uskoro ne potisnete klerofašiste iz politike i ako civilnim normama ne prevaziđete kriminogenu Dejtoniju, neće biti ni vas ni vaše države.