Hamza Hamzabegović, Igman, 29.10.2020.//bosliterni.ba
Piše: Hamza Hamzabegović
Lokalni izbori u BiH, održani 15.11.2020 . godine, dali su tračak nade da bi se bosanski narod mogao putem demokratskih metoda osloboditi konstitutivnog fašizma, kojeg sačinjavaju sunitski monoteisti i ortodoksni monoteisti i katolički monoteisti.
Naime, prema konstitutivnom zakonu u BiH, a koji se poziva na nekakav famozni Dejtonski zakonik, Centralna izborna komisija je obavezna da u vladarski stalež selektira samo pobožne pripadnike te tri konfesije. U slučaju da bi jedan bosanski heretik, osoba koja ne posjećuje bogomolje, kod popunjavanja formulara za kandidaturu na neki politički položaj naveo da je Bosanac, Centralna izborna komisija je zakonski obavezna da ga isključi iz izbornog procesa. To je fašistička diskriminacija Bosanaca, dakle antibosanstvo.
U fašističkim sistemima je manipuliranje izbora redovna pojava. Dotle europeizirani Bosanci smatraju da je to u civiliziranom društvu nedopustiva radnja. Naime, svaki građanin države BiH, bez obzira kako se deklarirao, svejedno da li je vjernik ili heretik, trebao bi imati pravo da bira i da bude biran. A takav zahtjev je pak za teokrate čisto bogohuljenje, što treba svim raspoloživim sredstvima spriječiti, pa i terorom.
Na ovim lokalnim izborima (2020.) neočekivano su ojačale građanske partije čije upravne elite nisu baš redovne u bogomoljama. Dakle, nisu religijske niti su povezane s vjersko-nacionalističkim snagama.
I mada to nije bila pobjeda dosadašnje opozicije, ipak je ovaj uspjeh probosanskog bloka pobudio nadu kod građana, a naročito kod Bosanaca, da će već jednom doći do reformiranja društva. Građani trebaju smoći snage i svjesno odvojiti pogled od monoteističkih mađioničara pa onda svu pažnju preusmjeriti na privredu. Jedno uspješno i funkcionirajuće društvo ne mjeri se po broju političara niti po masama svećenika, već po procentu zaposlenih ljudi.
Svjedoci smo toga kako je irealno i apsurdno imalo fatalne posljedice u bosanskoj realnosti. Jasno je da ljudi ne ostvaruju životnu egzistenciju u bogomoljama već u preduzećima. U dosadašnjem razdoblju vladavine fašističkih konstitutivaca Bosnu je napustilo skoro pola naroda. A ako se promatra produktivni sloj stanovništva, onda je to mnogo više od polovine. Događa se egzodus arhajskih razmjera zbog neefikasnosti loše promišljenog društva.
Gradovi su puni bogomolja koje zjape prazne, a fabrika nigdje. To su poražavajuće činjenice, svjedočanstvo bijede, potvrda o besperspektivnosti konstitutivnog sistema.
Političke reforme su prijeko potrebne Bosni. Nužne su kao nasušni hljeb. Treba stvoriti realnu perspektivu Bosancima i ostalim građanima u pouzdanu budućnost svoje države, u kojoj niko nikog ne smije ugrožavati, a ni državu pljačkati poput petokolonaša.
Ovi lokalni izbori (2020.) su jasan znak da se narod želi otarasiti fašista i petokolonaša. Zato je potrebno da se ozbiljno i temeljno pristupi reformama društva i sistema:
-Republika Bosna, država je svih njenih građana (pa i Bosanaca).
-Bosanska Skupština sa svojim kontrolnim organima, biranim isključivo od skupštinara, bila bi jedina zakonodavna i izvršna vlast u Republiki/Rapublici Bosni. Ne bi bilo dozvoljeno nikakvo dvovlašće niti postojanje bilo kakve paradržavne institucije ili organizacije.
-Bosanska Skupština svojom skupštinskom većinom glasova po potrebi donosi, mijenja ili ukida zakonske odredbe.
-Svaka građanka i svaki građanin Republike Bosne imala bi/imao bi pravo da bira i da bude biran na svaki politički položaj, ukoliko posjeduje validne lične isprave.
-Opštinska vijeća su lokalne upravne jedinice, koje se bave lokalnim temama, ali su jasno pod nadležnošću državne Skupštine. Broj opština bi isključivo određivala Skupština.
Sve ostalo je nepotrebni balast, kojeg bi se Republika Bosna trebala rasteretiti.
I ovdje je potrebno naglasiti da je nužno ukidanje „instaliranih trojanaca“, zloglasne tajne službe, koja je ogrezla u svakom kriminalu. Kako izgleda, postala je osamostaljena mafija te je po državu jednako opasna kao i svećenstvo.
Ipak su najbolji čuvari svake države sposobna i umjerena vladavina kao i visok procenat zaposlenosti. Državni autoritet je poželjan, ali državni teror ne bi bio ni u kom slučaju dozvoljen, također ni vjerski niti partijski.
Više ličnosti iz ovog opozicionog bloka, koji je u značajnoj mjeri poboljšao svoje pozicije, nameću se kao spasitelji Bosne i Bosanaca iz fašističkih ralja. To stvara oduševljenje kod naroda.
Karakteristično je za sve ove „mesije“ iz (sadašnjeg) opozicionog bloka da niko od njih ne prijeti ni državi ni njenim državljanima niti prizivaju neko mračno doba iz proteklih vremena. Zato su ljudima simpatični. Tako se eto i kod Bosanaca budi nada u bolju budućnost.
Stećak iz Radimlja//bosliterni.ba