Car Bugara Simeon I. Veliki (alias Črnorizac Hrabar) u opremi zlatne boje i bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (Madridski Skilica: Skylitzes Matritensis: Constantine VII dining with Tsar Symeon of Bulgaria)
Hamza Hamzabegović: Črnorizac Hrabar: Legenda o slovima
Ovaj rad je dodatak mojoj studiji pod naslovom: „Stara ćirilica i njeno moguće porijeklo“. Još nije bilo potpuno jasno koje je djelo najstarije napisano novim pismom (stara) ćirilica.
Tamo je rečeno da je „Poučno Evanđelje“ (bugarski, Учително евангелие – Učitelno evangelie) jedno od najstarijih djela napisano ćiriličnim pismom, da je dovršeno 893/894. godine i da je autor Konstantin od Preslava. To sve i dalje stoji.
Međutim, prema najnovijim zaključcima najstarije djelo napisano ćiriličnim pismom je „Skazanije o pismeneh“ (bugarski: „Сказание за буквите“) ili „Legenda o slovima“, nastalo prije 890. godine, a autor je Črnorizac Hrabar (bugarski: Черноризец Храбър) alias princ Simeon, kasnije knjaz/car Simeon I. Veliki (893 – 927). Drugo djelo bi bilo „Poučno Evanđelje“ nastalo prije 894. Treće djelo po redu bilo bi „Četiri govora protiv arijanstva“ (bugarski: Четири слова против арианите). Pošto ovo djelo ima datum u sebi, ono je dovršeno 905/906. godine.
Prvo djelo napisano ćirilicom „Legenda o slovima“ ima prije svega filološki karakter. Ono pravda postojanje slavenskih slova i naglašava njihovu važnost pri izgovoru. Naime, tadašnji Bugari su svoj govor slavenizirali i u to vrijeme su se mogli sporazumijevati i sa Slavenima na Peloponezu, i sa Slavenima u Panoniji i sa Slavenima na Dnjepru i Dnjestru. Međutim, ovo djelo je i filozofsko i herezno pošto Črnorizac Hrab(a)r kroz pravdanje prava Slavena na svoj govor i svoje pismo poriče ustaljeno vjersko ubjeđenje trigovorne teorije. Dakle, Bog razumije samo grčki, latinski i jevrejski govor/jezik. A prema interpretacijama Črnorizca Hrabrog, Bog potpuno razumije i slavenski. Kontriranje ustaljenom vjerskom ubjeđenju bilo je tog vremena čista hereza, bez obzira o čemu se radilo. Inače, Bugari koriste termin Sloveni umjesto Slaveni.
Piše: Hamza Hamzabegović
Ovaj članak posvećujem žrtvama konstitutivnog fašizma u Bosni:
Akademik i profesor Sulejman Redžić (Jajce, 1954. – Sarajevo, 7. januara 2013.) bio je publicist, naučnik i alergolog. Proučavao je biljke koje izazivaju alergiju kod ljudi iz neposredne okoline. Kao zdrav patriot i Bosanac on je poput snažnog opozicionera otvoreno i dobro čujno govorio da su paradržavne organizacije negativna pojava u društvi i nesnošljiv teret za opljačkanu i devastiranu zemlju. To se odnosi na fašističke petokolonaše: na vjerski korpus sunita i na vjerski kropus ortodoksa i na vjerski korpus katolika. Još se otvoreno izjašnjavao kao Bosanac. To je fašističkim vlastodržcima ličilo na oživljavanje bosanske herezu, što oni navodno moraju spriječiti po cijenu ljudskih života. Sve ukazuje na to da je smrt akademika Sulejmana Redžića planirano političko smaknuće, a nikakvo samoubistvo.
Prof. dr. historije i medievalist Dubravko Lovrenović (Jajce, 1956. – Sarajevo, 17. januara 2017.) bio je publicist, književnik i jedan od najuvaženijih naučnika bosanistike. U svojim radovima je s naučnog stanovišta dokazao da je postojala srednjovjekovna Bosna, stari Bosanci i bosanstvo. Još se i on lično deklarirao kao Bosanac. Bilo je to za antibosance oživljavanje bosanske hereze. Inače, po svojoj naravi Bosanci se protive namjerama vlastodržaca da rastrgnu državu na vjerske distrikte. A prema konstitutivnim kvazinaučnicima nije bilo ni Bosne, ni starih Bosanaca niti bosanstva. Da li će antibosanci uspjeti da raskinu državu na vjerske distrikte, nije isključeno. To ne zavisi od naroda jer su izbori u Bosni samo drsko simuliranje demokratije, pa čak ni od konstitutivnih fašista, već od toga da li će taj proces dozvoliti Europska Unija ili neće. A naučni dokazi Dubravka Lovrenovića i njegovo otvoreno bosanstvo bili su smrtna presuda i njemu i njegovoj porodici. Očito su svoj gnusni posao dobro obavili instalirani trojanci (zloglasna doušničko-teroristička tajna služba).
Sulejman Redžić i Dubravko Lovrenović bili su od djetinjstva prijatelji i zalagali su se za bolju budućnost Bosne, gdje bi „bezbožni“ Bosanci imali ista ljudska i politička prava kao i „pobožni“ konstitutivci.
Književnik i publicist Ibran Mustafić bio je u početku konstitutivnih ratova u Bosni (1992-1995) uključen u borbe na strani sunita kao dobrovoljac. Međutim, kad je uvidio da se tu radilo o pljački države, prevari naroda i stvaranju jakih vjerskih korpusa, čijim marifetlucima Europa ni danas ništa ne može, napustio je borbu i postao je žestok protivnik konstitutivne fašističke ideologije o raskidanju države. Ibran Mustafić je prvi iznio definiciju, koja otprilike glasi: „Da je NJIHOVA negativna energija kojim slučajem pozitivna, mi ne bi imali ove probleme koje imamo.“ Zato ga je fašistička ćelija instaliranih trojanaca, pod čijim je nadzorom Srebrenica, nekoliko puta premlatila. Ovi instalirani trojanci, kriminalni soj ljudi bez ikakvog karaktera, kojima zbog policijske šifre (licence za vršenje kriminala) niko ništa ne može, strašan je teret za bosansko društvo, još gori od svećenstva.
Bosanci zaključuju: Zlo iz svećenikovih usta razasuto po Bosni gore je od koronavirusa. A prevazilaženje straha od instaliranih trojanaca bio bi značajan iskorak u smjeru oslobađanja države od konstitutivnog fašizma.
Pored svih teškoća, koje nam zlonamjerno stvaraju antibosanski korpusi sunita, ortodoksa i katolika, nauka ide dalje, bez obzira da li su Bosanci sposobni da je prate ili nisu.
Črnorizac Hrabar: Legenda o slovima (Der Mönch Chrabăr: Skazanie o pismeneh)
(Na njemački preveli slavisti: Marina Sharlaj/Holger Kuße)
SKAZANIE: Kako sastavi sveti Kiril Filozof azbuku na jeziku slovenskom i knjige prevede s grčkoga na slovenski jezik. U prijašnjem dobu Sloveni su bili pagani i nisu imali slova, nego su crtama i reckama čitali i gatali. Krstivši se, nastojali su rimskim i grčkim slovima pisati slovenske riječi bez ustrojstva. Pa kako se može grčkim slovima dobro napisati „Богъ“ (Bog) ili „животъ“ (život) ili „ѕѣло“ (selo) ili „црькꙑ“ (crkva) ili „чаꙑниѥ“ (čaanijo – nada) ili „чловѣкъ“ (čovjek) ili „широта“ (širina) ili „щедротꙑ“ (?) ili „ꙑдь“ (jada – otrov), ili „ѫдъ“ (?) ili „ọdru“ (otkud) ili „юность“ (junošta – maldost) ili „ѩзꙑкъ“ (azbuka) ili „jazykъ“ (jezik) i druge slične riječi? I tako bješe mnogo godina.
Onda se čovjekoljubivi Bog, koji sve preustrojava i ljudski rod ne ostavlja bez razuma već ga vodi ka spoznaji i spasu, smilova slovenskom rodu pa im posla svetoga Konstantina Filozofa, zvanog Kiril, muža pravde i istine. Stvori im on 38 slova, neka po uzoru prema grčkim, neke podesi da odgovaraju slovenskom jeziku.
S prvim slovima je započeo prema grčkom alfabetu. Oni počinju s alfom, a on pak s „az“. Tako oba počinju sa „a“. I kao što su ovi imitirajući Hebreje stvorili svoj alfabet, tako je i on svoj imitirajući grčkom. Kod Hebreja je prvo slovo „alef“, što znači učenje. I kad djetešce pođe u školu, govori mu se: „uči“, što se kaže „alef“. I Grci to preuzeše pa kažu „alfa“. I time je hebrejski izraz prilagođen grčkom jeziku pa onda kažete djeteru „traži“ umjesto „uči“, jer Alfa znači „traži“ na grčkom jeziku. Slijedeći ih tako, izumi sveti Konstantin prvo slovo „az“. A pošto je „az“ prvo slovo i od Boga darovano rodu slovenskom, a za one, koji radi znanja uče slova, ono se izgovara s dobro otvorenim ustima, dok se druga izgovaraju s manje otvorenim usnama.
Ovo su slovenska slova i ovako ih treba pisati i izgovarati: A, B, V (…).
A drugi opet govore: „Zbog čega je stvorio 38 slova kad ih može biti manje, baš kao i kod Grka, koji pišu s 24.“ (slova). Ali oni to ne znaju s koliko znakova Grci pišu, dabome da imaju 24 slova, ali samo s time oni ne pune svoje knjige, pa dodadoše još 11 diftonga i 3 cifre: 6, 90 i 900. Tako i oni dođu na 38. Na ovaj način i prema ovom uzoru stvorio je sveti Kiril 38 slova.
Opet drugi kažu: Zbog čega nam trebaju slovenske knjige? Pa njih nisu stvorili ni Bog ni anđeli, a nije ih ni bilo od davnina kao hebrejskih, rimskih i grčkih, koje od davnina postoje i Bogu se dopadaju. Još neki drugi misle da nam je sam Bog stvorio slova. Ipak oni, te prokletinje, ni same ne znaju o čemu pričaju kad kažu da je Bog naredio da se knjige trebaju pisati samo na tri jezika, kako to stoji u Evanđelju: „I tako bi Pismo napisano na jevrejskom, rimskom i grčkom“, o slovenskom nije bilo ni govora pa zato slovenske knjige i nisu od Boga.
Šta da kažemo ili kako da uzvratimo onakvim budalama? Mi ćemo im odgovoriti iz Svetog Pisma, baš kako smo to i učili da sve po redu dolazi od Boga, dakle ne sve odjednom. Bog nije najprije stvorio ni hebrejski, ni rimski niti grčki, već sirijski jezik kojim je govorio Adam, a tako se govorilo i od Adama do Potopa svijeta te od Potopa svijeta do vremena kad je Bog govore izmrsio prilikom gradnje tornja u Babilonu, baš onako kako stoji napisano u Svetom Pismu.
Kad su potom jezici razdvojeni, baš tako, kao i govori, razdvojili su se i običaji, navike, propisi te zakoni kod naroda: Egipćani su dobili zemljoradnju, Perzijanci, Babilonci i Asirci astrologiju, magiju, medicinu, čarobnjaštvo i svo znanje što je ljudsko. Jevreji su pak dobili Sveto Pismo, u kojem stoji napisano kako je Bog stvorio nebo i zemlju i sve na zemlji i čovjeka i sve po redu, sve kako je napisano. Grci su dobili gramatiku, retoriku i filozofiju.
Ali ni Grci nisu prije imali (posebna) slova (za svoj jezik), već su ipak svoj govor prenosili na papir pomoću feničanskih slova. To je tako išlo mnogo godina. Onda dođe Palamedes i izmisli počevši s „alfom“ i „betom“ samo 16 slova za grčki. Kadmos iz Mileta dodao je ovima još 3 slova. Tako su dugo vremena pisali samo s 19 slova. Potom izmisli Simonides 2 slova, Epichar Pojasnjivač doda još 3 naredna i tako se iskupiše 24 slova. Nakon dugo vremena razvio je Dionysius Gramatičar još 6 umlauta, a neko je onda izmislio još 5, a još neko drugi naredene 3 cifre.
Tako su kroz mnoge godine mnogi ljudi sastavili 38 slova. Kasnije, poslije mnogo vremena, iskupilo se po Božijem nalogu 70 muškaraca, koji su onda Sveto Pismo preveli s hebrejeskog na grčki.
Ali Slovenima je samo jedan jedini, sveti Konstantin, zvani (monah) Kiril, stvorio slova i u roku od nekoliko godina preveo Pisma. Bilo ih je puno i trebalo im je mnogo godina – 7 ih je stvroilo Slova a 70 je prevodilo. I baš zbog toga su slovenska slova svetija i pobožnija jer ih je stvorio jedan svetac, dok su pak grčka stvorena od paganskih Helena.
A ako neko kaže da njegovo djelo nije savršeno, da bi se još i danas trebalo ispraljvati, na to se može ovako odgovoriti: upravo tako su poboljšavani grči radovi Aquiliusa i Simmacha pa onda i od onih drugih. Dabome da je lakše nešto poslije poboljašti nego nešto novo stvoriti.
Upita li naime neko grčke pisare: Ko je stvorio vaše pismo i preveo vaše knjige i u koje vrijeme, to će malo njih znati. Ali ako se slovenski pisari upitaju: Ko je vaše pismo stvorio i vaše knjige preveo, to će svi zanti pa će odgovoriti: Sveti Konstantin Filozof, zvani Kiril. On je zajedno sa svojim bratom Metodom stvorio slova i knjige preveo. I još su živi oni koji su ih viđali. A ako se upita u koje vrijeme je to bilo, oni to svi znaju pa će odgovoriti da je to bilo u vrijeme Mihaela, bizantskog cara, i Borisa, bugarskog kneza, kao i Rastislava, kneza Moravske i Kocelja, kneza od Panonije, u godini 6363. poslije pojave svijeta.
Ima još i drugih odgovora, koja ćemo reći negdje na drugom mjestu, ali sad nema dovoljno vremena. Ovakvo znanje, braćo, dao je Bog Slovenima. Njemu slava i hvala i čast od vječnosti do vječnosti. Amin.
(Preveli na njemački slavisti iz Dresdena: Marina Sharlaj i Holger Kuße.)
Der Mönch Chrabăr „Über die Buchstaben“ (um 900) (Übersetzung: Marina Sharlaj/Holger Kuße)
(Ako bi se prihvatila godina 6363. iz IX. paragrafa, dakle 854/855.(?) nove ere, kao tačna, onda je Kiril sastavio svoje pismo glagoljicu 8/9 godina prije odlaska u Velikomoravsku Kneževinu 863. godine. Glagoljica i ćirilica nemaju ništa jedna s drugom, osim što je i jedna i druga sastavljena po uzoru na grčko pismo.)
Ovo je (prvi) naučni rad na slavenskom govoru/jeziku, i to veoma značajan, bez obzira na tačnosti ili netačnog iznošenja povijesnog datiranja. Još značajnije je što se tretira kao prvo djelo napisano novim slavenskim pismom ćirilicom. Pismo je nastalo između 886. i 889. godine, kojeg su očito izumili Črnorizac Hrabar (alias princ Simeon) i Konstantin Preslavski, a vjerovatno je u tome učestvovao i Naum ili bar u sastavljanju pisanih radova. Zasad se može reći da je ovo djelo nastalo prije 890. godine.
Očito je ćirilica iz Preslavske književne škole prije svega kombinacija simbola bugarske rune i grčkog alfabeta. Kad se detaljnije analiziraju neke grafije stare ćirlice, recimo s bosanskih stećaka (Marko Vego), dolazi se do zaključka da su slova u (staroj) ćirilici ili iz bugarske rune ili iz grčkog alfabeta, primejri iz rune: Ჳ – z, ꙋ Ȣ – u.
Od ove „preslavske“ ćirilice razvile su se sve slavenske ćirilice, kojima se danas koristi apsolutna većina Slavena u svojim državama. Doduše, sve su one lokalno reformirane.
Znamenita svjedočanstva prastare ćrilice su nekoliko natpisa na bugarskim spomenicima u Bugarskoj, ali ih je zato nesrazmjerno veliki boro na bosanskim stećcima u Bosni.
Prvi ruski štampar (staroslavenski: knigopečatnik) i izdavač Ivan Fedorov (ili Fjodorov ili Fedorovič) (1510 – 1583) štampao je knjige pisane ćirilicom. Štampao je i seriju rukopisa izvornih djela s početka slavenske pismenosti. Tako se i „Legenda o slovima“ Črnorizca Hrabra našla u „Bukvaru“: Ivan Fedorov: „Ostrožskijev Bukvar“ (1578.).
Njega je forsirao ukrajinski vojvoda od Kijeva, čije ime se obično piše ruskim jezikom Konstantin Konstantinovič Ostrožskij (1559 – 1608). Bio je političar, ratni profiter, mecen i upravo pokrovitelj radova izdavača i štampara Ivana Fedorova. Zato neka izdanja nose naslov kao da su njegova djela.
Registracija tog djela je i pod: Іван ФЕДОРОВИЧ: АЗБУКА (ЧИТАНКА) (Острог, 1578), dakle, Ivan Fedorovič: Azbuka (Čitanka) (Ostrog, 1578.).
Šta je herezno u Legendi o slovim?
Ovo djelo, Skazanie o pismeneh (Legenda o slovima), nije jednostavno. Ono je i prvo djelo hereze kod Bugara i Slavena.
Heretično je prije svega to što se Črnorizac Hrabar odlučio da u kontekstu iznese tvrdnju da Bog nije stvorio svijet onako kako to prvosvećenik objašnjava, a ni svijet ne teče onako kako to svećenici pričaju.
Dakle: Bog nije najprije stvorio ni hebrejski, ni rimski niti grčki, već sirijski jezik kojim je govorio Adam. Ovakvo mišljenje bi u to vrijeme bila čista hereza. Doduše, ni teokrati ni heretici ne navode izvore svog znanja prema 
današnjim normama nauke.
A da Bog razumije samo tri govore, smatrao je Črnorizac Hrabar običnim svećeničkim izmišljotinama. Po njegovim vizijama Bog razumije sve govore ovog svijeta, pa i Slavenski.
Slika prva stranica „Skazanie“ Črnorizca Hrabra iz „Ostrožskijevog Bukvara“ (1578).
Skazanie: Kako sastavi sveti Kiril Filozof azbuku.
Izvor slike: ru.wikipedia.org/wiki/Черноризец_Храбр