Amila Gadžo – moderator programa, prof.dr.Salmedin Mesihović – historičar, moja malenkost Hamza Hamzabegović – istraživač historije, dr. Remzija Šetić – psiholog
Piše: Hamza Hamzabegović
U povodu 830 godina nakon pisanja povelje bosanskog bana Kulina, 29. augusta 1189. godine, dan prije, dakle 28.augusta 2019. godine organizirali su mladi ilidžanske sdp-partije obilježavanje ovog značajnog datuma u našoj historiji, naravno prema svojim mogućnostima: „U duhu slobodne naučne misli i socijaldemokratskih principa“, Faris Šačić.
Pošto sam i ja napisao prevod/prilagodbu Povelje, pozvali su i mene da aktivno učestvujem ovom zbilja lijepom gestu poštovanja naše zajedničke prošlosti.
Pozitivno sam iznenađen da se u ovoj grupi ljudi riječi Bosanac ili bosanska prošlost upotrebljavaju bez ikakvog straha da bi neko zbog toga sebi odgrizao jezik. Potpuna suprotnost od mračne fašizoidne prakse vlastodržaca, koji bosanstvo poistovjećuju s herezom i bogohuljenjem pa bi ga u svojoj oholosti rado potisli iz upotrebe.
Amila Gadžo je otvorila program. Potom je apelirala na odgovorne, a i sve ostale, da se pobrinu o deset značajnih spomenika u Ilidži, koji su zbog nemara ljudi najozbiljnije ugroženi od uticaja vremena. Nadajmo se da su je nosači politike u Općinskom vijeću čuli, mada niko od njih nije bio prisutan.
Faris Šačić
Student Faris Šačić odstupio je od predviđenog programa pa je pročitao moju verziju prevoda/prilagodbe Povelje bana Kulina:
U ime Oca i Sina i Svetog Duha.
Ja, bosanski ban Kulin, kunem se Tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovnika da ću Vam biti odan prijatelj odsad pa dovijeka i da ću se držati date riječi i s Vama čuvati mir dok sam živ.
Svi Dubrovčani koji putuju prostorom moje vladavine trgujući gdje god ko hoće, krećući se kud god ko naumio s poštenom namjerom i iskrenim srcem, boravit će bez ikakvih pristojbi, ali razdvojiti ono što mi ko pokloni svojom voljom.
A od mojih čuvara reda i mira neće im biti smetnji. I dok se nalaze kod mene, davat ćemo im upute i pomoć kao i sami sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja, Radoje, banov pisar, napisah ovu knjigu Banove Povelje od rođenja Hristova tisuću sto i osamdeset devete godine, mjeseca augusta u dvadeset i deveti dan, posijecanje glave Jovana Krstitelja.
Prof.dr.Salmedin Mesihović naglasio je izuzetan značaj Povelje za historiju Bosne i njen kontinuirani politički razvoj do danas. Povelja bana Kulina bila je štit Bosne i bosanstva kroz srednji vijek, pa evo, i ovih ne baš prijatnih dana u sadašnjem razdoblju. Ban Kulin je nastupao i bio je suvereni vladar svoje teritorije Bosne.
Prema naglašavanju prof. Mesihovića, Bosna je i mnogo prije bana Kulina bila Banovina. Prema ovakvom izlaganju ban Kulin je naslijedio Banovinu Bosnu.
Ja sam u svom izlaganju naglasio da je Povelja manje ili više garantno pismo dubrovačkim trgovcima da smiju trgovati svim i svačim, a da neće za to plaćati porez na promet robe niti bilo kakvu putarinu. Po principu da niko nikog ne smije ugrožavati na teritoriji njegove vladavine, u slučaju potrebe Dubrovčani se smiju komotno obratiti njegovim čuvarima reda i mira, a da ne strahuju od toga da će od njih biti prevareni.
Prema mojoj tvrdnji, baziranoj na modernom istraživanju, ban Kulin je postavljen za namjesnika Bosne kao mađarski vojni oficir s velikom autonomijom.
Dakle, i mi, Bosanci, imamo različita mišljenja o pojedinim činjenicama iz naše zajedničke prošlosti. Svakako da i bosanistika, nauka o stećcima i bosanstvu, napreduje pa ćemo vjerovatno u dogledno vrijeme imati prihvatljivo objašnjenje o tome otkud Kulin u Bosni i otkud Kulinu Bosana.
Dr. Remzija Šetić je s psihološke strane objašnjavao da je Povelja bana Kulina identifikacioni faktor bosanstva, pa i države Bosne. To ni u kom slučaju ne treba zanemariti. I niko ne bi imao pravo da je svojata niti da je odbacuje. Bilo je u bosanskoj historiji i iz kasnijih epoha povelja, ugovora i zakonskih paketa, ali ništa nije dostiglo popularnost legendarne Povelje bana Kulina. Kako je dr. Remzija Šetić naglasio, Povelja bana Kulina pripada nama svima.
Poslije, kad smo razgovarali u jednoj od lijepo pristupačnih bašta na Ilidži, Damir Mašić, uvažena javna i politička ličnost, bio je jasan: „Mi smo Južni Slaveni, mi smo Bosanci i druge nema.“