Skriptori karolinške renesanse u svom skriptoriju, prelaz 8. u 9. stoljeće, prepisuju postojeće znanje kako bi se sačuvalo za buduće generacije. Prikaz je nastao u 11. stoljeću. Slika je javno dobro./www.bosliterni.ba
Postoji nekoliko knjiga koje su važne za proučavanje zajedničke prošlosti svih Slavena u ranom srednjem vijeku. Da bi pratili savremenu nauku i produbili potrebno znanje, koje proizilazi iz njihovog sadržaja, trebalo bi ih prostudirati ili bar prelistati.
Jedan od najvažnijih izvora za traženje autentičnih svjedočanstava o prvobitnoj prošlosti svih Slavena jeste komplet od tri knjige: Reichsannalen ili Annales regni Francorum, dakle Kronika franačke imperije ili Anali franačkog kraljevstva.
Originalan naslov glasi:
Rudolf BUCHNER: Ausgewählte Quellen zur Deutschen Geschichte des Mittelalters, Die Reichsannalen, Freiherr vom Stein-Gedächtnisausgabe, Rütten & Loening, Berlin 1955.
U ovom radu su kronološki sakupljeni i pribilježeni podaci o razvoju i imperijalističkoj ekspanziji Franačkog kraljevstva do 800. godine, a poslije Franačkog carstva.
Sadržaj i priče u kronikama su jako tendenciozne. Franci su pozitivni i pobožni ljudi pa zato imaju pravo proširivati svoje teritorije na štetu svojih susjeda, otimati tuđu imovinu, te pljačkati i ubijati. Ko se takvim njihovim težnjama suprotstavljao, svejedno iz kakvog razloga, u kronikama je demoniziran ili difamiran kao heretik, pogrešnovjernik ili slično tome.
Kronike pak bilježe dosljedno protiv koga su se borili njihovi vladari. To je za historiografiju od enormnog značaja.
Tako se u određenom razdoblju pojavljuju strašni Avari. Oni su u vezama s užasnim demonima koji na njihov poziv stižu iz pakla i na bojnom polju uništavaju vojnike.
S Avarima u savezu su Slaveni. Srtašan soj naroda. Njihova pješadija prati avarsku nesalomivu konjicu. Franci su se više stoljeća sukobljavali sa čudnim savezom Avara i Slavena. Taj razvoj događaja se može pratiti. Kronike svjedoče da su Avari i Slaveni držali cijelu istočnu Europu.
Franačke kronike Slavene uglavnom nazivaju Slaveni ili Vendi, ili pak po lokalitetu rječnih kotlina, a često i nekim podrugljivim nadimkom.
Poznatije ličnosti iz Franačkih kronika i za nas zanimljive svakako su rex/kralj Slavena Samo iz sedmog stoljeća, te iz devetog stoljeća dux/knez Slavena Ljudevit, knez Savije (Pannoniae inferioris), prostor mnogo veći od današnje Slavonije.
U ovim Franačkim kronikama ne susrećemo nikakve nazive današnjih Slavena.
Austrijski medievalist Walter Pohl i proučavatelj Avara važi kao avarist svjetskog značaja. Djelo Waltera Pohla: Die Awaren (Avari), prvi put objavljeno 1988. godine, izvršilo je revolucionarni zaokret u proučavanju rane povijesti Slavena.
Nije bilo nikakve seobe Slavena. Savez avarske konjice i slavenske pješadije, takozvana simbioza, ratnim aktivnostima je zauzela pola kontinenta, dakle istočni dio Europe. Ta avarsko-slavenska imperija ili avarska država zvala se Avarski kaganat (njem: Das awarische Kaganat).
U tom razdoblju ranog srednjeg vijeka nisu poznati nikakvi nazivi današnjih Slavena.
Puni naziv djela glasi:
Walter POHL: Die Awaren: Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567-822 n. Chr., C.H.Beck, München, prvo izdanje 1988., ovo izdanje je 2002. ISBN 3 406 48969 9
Samostalni istraživač povijesti Hamza Hamzabegović prihvatio je naučna dostignuća iz navedena dva štiva, te ih je u mnogome proširio i produbio u svom djelu: Otkud Slavenima pola kontinenta?
U ovom djelu je s naučnog stanovišta i na konstuktivan način razjašnjen nastanak termina Slaveni, ili Sloveni ili Slawi. To je za povijest prvobitnih Slavena od ključnog značaja.
Avari i Slaveni su ratnim aktivnostima zauzeli istočnu Europu. Linija razgraničenja između avarsko-slavenske imperije Avarski kaganat i ostale Europe protezala se od Jadrana do Baltika.
Sjeverni dio istočne Europe zauzeo je gospodar Avara, avarski kagan Bajan I. Zauzimanje Balkana pripisuje se kaganu Bajanu II.
Avari su nasilnom deprotracijom pokorenog stanovništva vršili popunjavanje osvojenih teritorija. Slaveni su bili ti koji su po uputama avarske vladarske elite sprovodili deportacije u djelo. Tako se vršila ta čudna slavizacija ljudi u istočnom dijelu Europe. Za nekoliko generacija svi su bili Slaveni i služili su se nekim zajdničkim slavenskim govorom.
Kad je propala avarska država Avarski kaganat u početku devetog stoljeća, napadnuta od Franačkog carstva i Bugarske kneževine, ostala su sva prostranstva Slavenima u nasljedstvo. Potom su slavenski lokalni moćnici sebe proglašavali vlasnicima rječnih kotlina ili cijelih pokrajina. Naravno, slijedili su česti sukobi oko svega i svačega.
U 6., 7., 8. i 9. stoljeću nije bilo nikakvih današnjih nazva Slavena.
Puni naslov djela glasi:
Hamza HAMZABEGOVIĆ: Otkud Slavenima pola kontinenta? Dio balkanske povijesti u velikom razdoblju Bizanta. Historijska sinteza, PLANJAX komerc, Tešanj, 2022. ISBN 978-9958-34-642-2