„Bosanski Vjestnik“ prvi put je štampan 7. aprila 1866. godine u Sarajevu pred kraj turske vladavine (1878.). To je prvi list na bosanskom jeziku i štampan je ćirilicom. Kako izgleda, samo je prvih 25 brojeva sačuvano.
*
OSLOBOĐENJE, 07.04.2016.
150 godina od prvog lista štampanog u BiH,
(elektronska verzija:)
Zemunski štampar Ignjat Sopron (Ignjaz K. Sopron) na osnovu ugovora sa vlastima dobio je ovlaštenje da, (…) može izdavati u Sarajevu i jedne političko-informativne novine i tako se istog dana kada je u Sarajevu otvorena Sopronova štamparija pojavio i Bosanski Vjestnik.
7. aprila 1866. godine objavljen je prvi broj lista Bosanski Vjestnik. To je prvi list štampan u BiH i početak moderne štampe u nas. Prvi list u BiH štampao je i uređivao Ignjat Sopron (1821 – 1894). Njegov prvi saradnik je bio Miloš Mandić (1843 – 1900). Sačuvano je samo prvih 25 brojeva Bosanskog Vjestnika (svi su digitalizirani u arhivi Media centra – Sarajevo). Štampan ćirilicom izlazio je jedanput nedjeljno.
*
(Treba napomenuti da je ovaj geografski prostor 1866. bio pod turskom upravom i zvao se Bosanski vilajet ili samo Bosna.)
Iz uvoda BOSANSKOG VJESTNIKA:
1866. GODINE U SARAJEVU, 7. APRILA. GODINA I.
Bosanski Vjestnik izlazi svakog Četvrtka. Cijena mu je za cjelu godinu 60 groša turskih van poštarine. Poštanska taksa u ovom vilajetu iznosi za cjelu godinu (broj nije čitljiv, o.a.) groša. Predbrojnicima u Austirji ili Srbiji stane ovaj list 8 for. u banknotama zajedno s poštarinom, no bez štempla.
Broj 1.
Pretplatu prima Sopronova Pečatnja u Sarajevu za svu Bosnu, Hercegovinu i Staru Srbiju. Za Bugarsku, Vlašku i Austrijsku carevinu: Sopronova Pečatnja u Zemunu. Za Srbiju: knjižara gg. Velimira Valožića i A. Dobrivojevića. Oglasi primaju se i na truskom jeziku po 1 groš od stubnog reda.
Početak, sa prve stranice:
U S a r a j e v u, 4. Aprila.
Sa ovim brojem počinjemo izdavanje našega lista, koji će od sad izlaziti po jedanput u nedelji dana. Objavljujući to nalazimo se pobuđeni, da učinimo neke primjedbe o pravcu koji smo uzeli, i kako mislimo da ćemo mu odgovoriti.
Izdavanje periodičnog lista svagda je preduzeće od pričilnog značaja, a u ovom našem položaju mora se to smatrati kao neki osobiti događaj, kad se uzme u obzir vrijeme i mjesto izlaska ovog lista.
–
Država kao razumnopravno biće jest uslov nužnosti za blagostanje naroda.
–
Kad priznamo državu kao živi organizam, to moramo i svim članovima dopustiti živu djelatelnost u izraženoj mjeri.
–
Bosna je imala doduša svagda neku vrstu avtonomije koja joj je dolazila iz prošlosti i koja upravo izražavaše istorično pravo ove zemlje. Ali nekadašnja avtonomija bosanska nebijaše po propisu razumnopravne teorije, ona se osnivaše na feudalizmu, na pojmima srednjega vjeka, i zanemarena bivši, škodila je i ugušivala prirodni razvitak zemlje. Danas je vidimo ustrojenu na temelju, koji zahtijeva zdravi razum i državna uspješnost. Avtonomija je dakle dragocjenost i naroda i države, cvijet, koji valja njegovati, i koji će još ljepše plodove prinositi. Ovo polje obdjelavati biće zaista blagodaran predmet za „Bosanski Vjestnik“.
Reprint iz „Dnevni avaz“, 07.04.2016.
Bosanski Vjestnik 1866
Sa četvrte strane:
DOMAĆE I STRANE VJESTI.
S a r a j e v o. Pre neki dan započe nova ustanovljena pečatnja naša svoj rad. Ovo po sebi privatno preduzeće uživa utoliko potporu od strane vlade, da je bar početak njen u materijalnom obziru obezbeđen. Pečatnja je ova ustrojena, da će moći kako sa kirilicom i latinicom, tako i turski, grčki i evrejski pečatiti. Vlastnik, želeći da radnja njegova što uspješnija bude, namjerava razna djela o svom trošku ili u ovdašnjoj iliti zemunskoj svojoj pečatnji da izdaje, i ista po mogućnosti nagrađuje, a vlada naprotiv prineće znamenite žrtve, da školsko učenje bolje unapredi, te će štamati o svom trošku sve potrebne školske knjige za učenike bez razlike vjeroispovjedi. Kao prvenac iste pečatnje izišla je pjesma, posvijećena Njegovoj Preuzvišenosti Veziru bosankom Osman-Šerif-Paši, koju ovdje u originalu našim čitaocima saopštavamo i koja je pečitana na osobenom listu s kirilicom i latinicom i na turskom jeziku.
(Pjesma posvećena bosanskom veziru Osman-Šerif-Paši)
Svetom ovlada duboka tama,
Ljudskome umu sprečen bi put,
Sunce kulture, čovečnost sama,
Pokriše lice, nestaše svud.
Al’ Tvorac sveta, što ljudstvom vlada,
Nehće da bude u misli mrak;
Milošću svojom smilova s’ tada,
S’ neba te pade svetleći zrak.
Zrak ovaj mali, darovan s’ neba,
Čudesa stvori za tili čas;
Duhove svuda, svakoga reda
Na rad probudi nebesni glas.
Umnome radu, večita hvala,
Štamparsko slovo, prostor tek da,
U pravom vidu pečatnja j’ dala
Sila da s’ može razviti sva.
I ti o Bosno! ugleda sada,
Polezni ovaj za ljudstvo rad;
Ploda će biti ovoga rada,
Samo dok nikne umni taj sad.
Tebi će s’ vladom AZISA Cara
Nova epoha počet’ svoj tok;
Okićen cvetom prosvetnog dara,
Činićeš velik’ u sreći skok.
Deca će tvoja, unučad docna
Vence da pletu u radu tom,
Pa će ih onda presretna Bosna
U spomen nizat’ Veziru svom.
(Osman-Šerif- Paša je u bosanskoj povijesti poznat pod imenom Topal Šerif Osman-paša i upravljao je Bosanskim vilajeto od 1861. do 1869. godine. Važi kao izuzetno značajan graditelj i napredan političar univerzalnog karaktera. Porijeklom je sa otoka Kreta, današnja Grčka.)
(Car Aziz je u povijesti poznat kao turski sultan Abdul Aziz i vladao je Truskom carevinom od 1861. do 1876. godine. Za vrijeme njegove vladavine došlo je do visoke inflacije što je uzrokovalo pobune širokih razmjera, te i njegovim svragavanjem s vlasti.)